Komentar izmena zakona o parničnom postupku 2014.

Narodna supština Republike Srbije na Drugoj sednici Prvog redovnog zasedanja donela je dana 23. maja 2014. godine Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

U nastavku će biti iznete neke od najvažnijih izmena.

Sudija pojedinac i veće

Raniji Zakon o parničnom postupku predviđao je kao pravilo da sporove u prvom stepenu sudi sudija pojedinac, izuzev ukoliko  zakonom nije propisano da sudi veće. Nakon izmena opšte pravilo je da sporove u prvom stepenu sudi veće, dok sudija pojedinac sudi samo ukoliko je tako zakonom propisano. Delokrug sudije pojedinca nakon izmena, taksativno je određen, pa tako sudija pojedinac sudi u movinskopravnim sporovima, stambenim sporovima, sporovima zbog smetanja državine, sporovima o autorskim i srodnim pravima, sporovima o objavljivanju informacije i odgovora na informaciju, sporovima o zaštiti i upotrebi pronalazaka, industrijskog dizajna, modela, uzoraka, žigova, oznaka geografskog porekla, topografije integrisanih kola (topografije poluprovodničkih proizvoda) i prava oplemenjivača biljnih sorti, sporovima zbog diskriminacije, sporovima zbog povrede prava ličnosti, sporovima povodom izbora i razrešenja organa pravnih lica, sporovima povodom kolektivnih ugovora, potrošačkim sporovima, sporovima povodom štrajka, a takođe donosi odluku u predmetima pravne pomoći.

Punomoćnici

Novine takođe predstavljaju odredbe koje se tiču punomoćnika. Raniji Zakon o parničnom postupku predviđao je da stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili preko punomoćnika, koji mora da bude advokat. Nakon izmena predviđeno je da punomoćnik fizičkog lica može biti advokat, ali to nije neophodno. Zakon više nije restriktivan po pitanju toga da punomoćnik fizičkog lica mora biti advokat, već to sada može biti i krvni srodnik u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug, kao i predstavnik službe pravne pomoći jedinice lokalne samouprave koji je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Punomoćnik zaposlenog u sporu iz radnog odnosa sada može biti i predstavnik sindikata čiji je zaposleni član, pod uslovom da je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom.

Što se tiče punomoćnika pravnog lica, zakon predviđa da punomoćnik pravnog lica može biti advokat, kao i diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom koji je u radnom odnosu u tom pravnom licu.

Punomoćnik kako fizičkog, tako i pravnog lica mora biti potpuno poslovno sposobno lice.

Izmene koje se tiču odredbi koje se odnose na punomoćnike donete su na osnovu Odluke Ustavnog suda („Sl. glasnik RS“, br. 49/2013) od 05.06.2013. godine, a iz razloga što nisu u saglasnosti sa Ustavom i međunarodnim ugovorima. Naime, stanovište Ustavnog suda je da ukoliko stranka ne može samostalno da pristupi sudu, a nema finansijskih mogućnosti da angažuje punomoćnika iz reda advokata na taj način se dovodi u pitanje ravnopravnost stranaka, ograničava se pravo na pristup sudu i na pravnu pomoć. Navedeno ograničenje nije legitimno, proporcionalno ni nužno, pa je time nesaglasno pravu na pravično suđenje a takođe je nesaglasno jednakosti zaštite prava pred sudovima i predstavlja vid posredne diskriminacije građana po osnovu imovnog stanja.

Stranka je po pravilu dužna da u punomoćju navede ovlašćenja koja ima punomoćnik. Ukoliko stranka u punomoćju nije bliže odredila ovlašćenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može da preduzima sve radnje u postupku, ali mu je uvek potrebno izričito ovlašćenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili odricanje od tužbenog zahteva, za zaključenje poravnanja, za povlačenje ili odricanje od redovnog pravnog leka i za prenošenje punomoćja na drugo lice.

Novine vezane za zastupanje stranaka predstavlja i obaveza suda da stranku koja nema punomoćnika i koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju po ovom zakonu upozori da može angažovati punomoćnika, u skladu sa ovim zakonom.

Raniji zakon je predviđao da punomoćnika može da zamenjuje advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen ako je stranka tako odredila u punomoćju, osim u postupku po pravnim lekovima. Kako bi advokatski pripravnik mogao da zamenjuje advokata u određenom parničnom postupku, bilo je neophodno da se kumulativno ispune oba uslova, odnosno da je stranka takvu mogućnost odredila u punomoćju i da je advokatski pripravnik zaposlen kod tog advokata. Nakon izmena predviđeno je da punomoćnika koji je advokat može da zamenjuje njegov advokatski pripravnik, osim u postupku po pravnim lekovima. Dakle, zakonodavac više ne predviđa da advokatski pripravnik može da zamenjuje advokata ukoliko je stranka to odredila u punomoćju, već je dovoljno da je reč o advokatskom pripravniku tog advokata. Zakonodavac je zadržao ograničenje da advokatski pripravnik ne može da zamenjuje advokata u postupku po pravnim lekovima.

Utvrđivanje i promene adrese

Novine predstavljaju odredbe koje se tiči utvrđivanja i promene adrese, te je ranijim zakonom bilo predviđeno da je stranka dužna da saopšti sudu adresu protivne stranke kojoj pismeno treba lično da se dostavi. Ukoliko stranka kojoj je sud naložio da dopuni podnesak navođenjem tačne adrese protivne stranke kojoj pismeno treba da se dostavi nije u mogućnosti da sama sazna adresu i o tome podnese sudu dokaze, sud će od nadležnog organa da pribavi potrebne podatke.

Nakon izmena zadržana je obaveza stranke da sudu saopšti adresu protivne stranke kojoj pismeno trebe da se dostavi. Novinu predstavlja činjenica da ukoliko sud nije u mogućnosti da uruči pismeno stranci na saopštenoj adresi, po službenoj dužnosti pribaviće od nadležnog organa, adresu prebivališta i boravišta stranke kojoj pismeno treba lično dostaviti i izvršiće dostavljanje na tako pribavljenoj adresi, u skladu sa odredbama ovog zakona. Dakle nakon izmena nije neophodno da stranka sudu podnese dokaz da nije u mogućnosti da pribavi adresu protivne strane, već sada postoji obaveza suda da po službenoj dužnosti pribavi adresu protivne stranke.

Odbacivanje tužbe

Kako starim tako i novim zakonom predviđeno je da sud po prethodnom ispitivanju tužbe donosi rešenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da odlučivanje o tužbenom zahtevu ne spada u sudsku nadležnost, ukoliko je tužba podneta neblagovremeno, ako je posebnim propisima predviđen rok za podnošenje tužbe, ako o istom zahtevu već teče parnica, ako je stvar pravnosnažno presuđena, ukoliko je u istoj stvari zaključeno sudsko poravnanje, ako ne ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe, ako je tužba nerazumljiva ili nepotpuna. Novina se sastoji u tome što je sud u obavezi da pre donošenja rešenja o odbacivanju tužbe održi ročište na kome će tužiocu omogućiti da se izjasni o odbacivanju tužbe.

Vanredni pravni lekovi

Zakonodavac je uneo izvesne novine koje se tiču vanrednih pravnih lekova.

Revizija

Novine koje se odnose na reviziju, prevashodno se tiču dozvoljenosti revizije, te je tako pre izmena bilo predviđeno da je revizija uvek dozvoljena, ukoliko je to posebnim zakonom propisano. Nakon izmena, pored navedenog uslova, predviđena su još dva i to ukoliko je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka i ukoliko je drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Nakon izmena promenjeni su i uslovi pod kojima revizija nije dozvoljena, te je tako starim zakonom bilo predviđeno da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Nakon izmena predviđeno je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Ranijim zakonom bilo su propisani uslovi za izjavljivanje posebne revizije, te je tako bilo predviđeno da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni apelacionog suda, odnosno Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. O dozvoljenosti revizije odlučivao je apelacioni sud u veću od troje sudija koji nisu učestvovali u donošenju drugostepene presude. Uslovi za izjavljivanje posebne revizije su i dalje zadržani, ali je sada za razliku od prvobitnog zakona predviđeno da jedino Vrhovni Kasacioni sud ima ovlašćenja da utvrdi da li potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, ili ako je potrebno novo tumačenje prava. O dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni Kasacioni sud u veću sastavljanom od pet sudija. Ranijim zakonom bila je predviđena mogućnost žalbe protiv rešenja kojim se ne dozvoljava revizija Vrhovnom kasacionom sudu, dok novi zakon ne predviđa mogućnost žalbe.

Nakon izmena smanjen je iznos novca koji se zahteva za reviziju u privrednim sporovima, te je predviđeno da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, za razliku od prethodnog zakona koji je predviđao iznos od 300.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Predlog za ponavljanje postupka