Naknada štete nastale u saobraćajnoj nezgodi

Motorna vozila po svojoj pravnoj prirodi, spadaju u grupu opasnih stvari, zbog čega se u pogledu odgovornosti za nadoknadu nastupile štete primenjuje institut objektivne odgovornosti. To praktično znači, da štetnik odgovara za nastalu štetu bez obzira na krivicu. Šteta nastala usled saobraćajne nezgode može biti materijalne i nematerijalne prirode, mada one nužno ne uslovljavaju jedna drugu. Nastupanje štete osnov je da oštećeno lice u sudskom postupku zahteva pravičnu naknadu:

-NEMATERIJALNE ŠTETE, a za pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove usled umanjenja opšte životne aktivnosti, naruženosti, smrti bliskog srodnika i naročito teškog invaliditeta, ili pak
-MATERIJALNE ŠTETE koja najčešće podrazumeva različite vrste oštećenja na motornom vozilu, ali i troškove nastale povodom sačinjavanja Zapisnika o oštećenju vozila, obračuna visine štete kao i fotografisanje vozila.

Na sednici građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije utvrđen je pregled najviših orijentacionih iznosa pravične naknade nematerijalne štete u zavisnosti od njene vrste. U tom smislu oštećeni u postupku naknade štete može zbog umanjenja opšte životne aktivnosti zahtevati od suprotne strane maksimalni iznos od 2.300.000,00 dinara ili pak za pretrpljene bolove usled naruženosti iznos od preko 970.000,00 dinara, fizičke bolove jakog intenziteta gotovo 600.000,00, pretrpljenog straha usled saobraćajne nezgode 388.000,00 dinara.

Ovo su maksimalni iznosi koje sud može dosuditi oštećenom licu, ali ujedno ne i unapred garantovani jer se sudska odluka-presuda mora temeljiti na izvedenim dokazima tokom postupka. Prilikom odlučivanja o visini pravične naknade štete, Sud će posebno uzeti u obzir značaj povređenog dobra, cilj kome služi ta naknada kao to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

Sud će prilikom odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtevu posebno uzeti u obzir nalaz i mišljenje veštaka odgovarajuće struke (ortopeda, psihijatra, neurologa, veštaka saobraćajne struke). Dakle, zadatak veštaka je da radi izvođenja dokaza, utvrđivanja i razjašnjenja neke činjenice pruži svoje stručno znanje Sudu kao naručiocu veštačenja i strankama u sudskom postupku. Od kvaliteta i sveobuhvatnosti nalaza i mišljenja sudskog veštaka u velikoj meri zavisiće tok i ishod samog sudskog postupka.

Zakonodavac je imperativnim odrebama predvideo obavezu obaveznog osiguranja od autoodgovornosti vlasnika i korisnika motornih vozila tj. odgovornost za štetu koju motorna vozila pričine trećem licu u vezi sa njihovom upotrebom. Suština je da se pored odgovornog lica-štetnika u parničnom postupku u svojstvu tuženog, pojavljuje i društvo za osiguranje, od kojeg oštećeno lice može zahtevati nadoknatu štete. Naravno, obaveza osiguravajućeg društva prema oštećenom licu ograničena je osiguranom sumom koja je važila do dana nastanka saobraćajne nezgode.

Parnična stanka kojoj oštećeno motorno vozilo služi za obavljanje osnovne delatnosti -taksista, dostavljač itd. može u postavljenom tužbenom zahtevu ujedno tražiti naknadu materijalne štete za izmaklu dobit. Izmakla dobit se u pravnoj literaturi definiše se kao šteta koju jedno lice trpi zato što je tuđom protivpravnom radnjom sprečen da stekne određenu imovinsku korist. U konkretnom slučaju imovinska korist je zarada koju je taksista izgubio za vreme dok nije mogao da radi zbog opravke automobila koji je oštećen štetnikovom krivicom. U svojoj praksi Sudovi najčešće dosuđuju naknadu za izmaklu dobit za period od 15 dana koliko je odprilike neophodno da se automobil dovede u stanje u kojem se nalazio pre no što je saobraćajna nezgoda nastupila.

Ujedno, Sud može presudom obavezati tuženog i na plaćanje rente u odgovarajućem, pravičnom iznosu u slučaju da je saobraćajna nezgoda ostavila trajne posledice na oštećeno lice u smislu postojanja invaliditeta, te ono nije u mogućnosti da ubuduće radi i privređuje. Renta predstavlja novčanu naknadu koja se isplaćuje redovno, u određenim vremenskim razmacima, najčešće do 15-og u mesecu, u iznosu koji Sud odredi.

Autor teksta: advokat Nenad Cvjetićanin