Šta donosi novi Zakon o zaštiti poslovne tajne – kazna za „biznis izdaju“ do tri miliona dinara

Šta donosi novi Zakon o zaštiti poslovne tajne – kazna za „biznis izdaju“ do tri miliona dinara

Pisali smo za euronews.rs o tome šta je poslovna tajna i kako se štiti poslovna tajna, kao i naša iskustva iz prakse.

Posle deset godina, Srbija je u sredu dobila novi Zakon o zaštiti poslovne tajne, koji je usklađen sa regulativom Evropske unije, a nadležni očekuju da će se njegov učinak ogledati u potencijalnom smanjenju broja sudskih postupaka zbog „biznis izdaja“. Kako je navedeno u obrazloženju zakona, novi propis bi trebalo da odvrati konkurenciju od nezakonitog pribavljanja, korišćenja i otkrivanja poslovne tajne.

Ono što bi prvo trebalo da ih pokoleba su – novčane kazne.  Za povredu poslovne tajne sada represivne mere mogu biti primenjene ne samo za pravna lica i odgovorne u njima, već i na preduzetnike i pojedince. Ako se radi o privrednom prestupu, kazne izose od 50.000 do tri miliona dinara, a ako je u pitanju prekršaj od 20.000 do 500.000 dinara. Ove nezakonite radnje  sada se osim industrije i privrede, odnose i na poslovanje naučno-istraživačkih institucija.

Poslovnom tajnom se štite različite vrste informacija, kao što su proces proizvodnje, poslovni i finansijski planovi, reklamne strategije, rezultati ispitivanja tržišta, spiskovi dobavljača i klijenata, arhitektonski projekti, građevinski nacrti, pa i crteži.

Poslovna tajna ima cenu

Profesorka na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu Dragana Ćorić objašnjava za Euronews Srbija da kod poslovne tajne postoji komercijalna vrednost podatka koji se smatra tajnom, iz čega možemo zaključiti da je neko voljan da dobro plati da bi saznao taj podatak.

„To može biti neki patent, ili novo i drugačije rešenje nekog problema, koji njegovog pronalazača čini konkurentnijim na tržištu. Od ovoga mogu najviše koristi imati IT firme, koje se bave upravo takvim rešavanjem problema svojih korisnika ili naručilaca, kao i bilo koja industrija ili firma koje se bave nalaženjem novih načina i bržih i efikasnijih procesa rada ili automatizacije nekih svojih internih procesa. Svaka novina u bilo kom delu ovakvih procesa bi se mogla shvatiti kao poslovna tajna“, kaže Ćorićeva.

Ona ističe da bi svaka firma koja je u isključivo privatnom vlasništvu mogla u perspektivi regulisati ovo i proglasiti poslovnom tajnom primanja svojih zaposlenih i druge podatke koje smatraju važnima da ostanu privatni i poznati samo onima koji su neposredno vezani za tu firmu.

„Poslovne tajne se uređuju i etičkim kodeksima pojedinih slobodnih profesija: tako novinari mogu da ne odaju svoj izvor informacija, advokat, psihijatar i psihoterapeut su dužni da čuvaju kao tajnu sve što im njihove stranke, ili pacijenti saopšte… Novi pronalazak vas vodi ka tržištu prodaje robe i usluga, po konkurentskim cenama, a to prevazilazi nadležnosti države. Poslovna tajna bi u najširem smislu mogli biti podaci o odbrambenoj spremnosti države, jer čini državu bezbednosno ranjivom“, smatra Dragana Ćorić.

Najviše brinu IT kompanije

Partner u advokatskoj kancelariji Cvjetićanin & partneri Nenad Cvjetićanin kaže da je ugovaranje zaštite poslovne tajne sporadično započelo odmah nakon stupanja prethodnog Zakona na pravnu snagu, ali je svoju širu primenu doživelo tek u drugoj polovini prošle decenije.

„Razlog za to  je ubrzani rast i razvoj IT sektora, odnosno softverskih kompanija. Najveću zabrinutost za zaštitu poslovne tajne su iskazale upravo IT kompanije, pa su u međuvremenu ove klauzule postale standardni deo praktično svih njihovih komercijalnih ugovora“, priča Cvjetićanin.

On napominje da su ovakvi sporovi retki, ali da je i stari Zakon predviđao efikasne mehanizme zaštite preuzete iz drugih zakona, osmišljene u cilju sprečavanja zloupotrebe prava. Tako su određeni instituti, odnosno zakonska rešenja preuzeti iz Zakona o žigovima kao što je mogućnost „da oštećeni zahteva naknadu do trostrukog iznosa uobičajene naknade koju bi primio za konkretni oblik korišćenja predmeta zaštite, da je to korišćenje bilo zakonito. Ili iz Zakonika o krivičnom postupku kao što je „Obezbeđenje dokaza pretresom prostorija, vozila, knjiga, dokumenata, baza podataka i sl., zaplena predmeta i dokumenata, blokada bankarskih računa, oduzimanje gotovog novca i hartija od vrednosti itd.“

„U određenim slučajevima poslovna tajna se štiti samim zakonom, ali u najvećem broju slučajeva zaštita mora biti ugovorena i to se čini klauzulom o zaštiti poslovne tajne u samom komercijalnom ugovoru ili kroz poseban ugovor koji može regulisati ovu materiju. Ispravna su oba načina. Savetujemo da se u slučaju kršenja poslovne tajne ugovori „ugovorna kazna“ kako bi se izbegla situacija u kojoj se mora veštačiti iznos visine štete koju je oštećeni pretrpeo usled povrede poslovne tajne. Na taj način se štedi vreme i novac“, objašnjava Nenad Cvjetićanin.

Šta nije tajna već, informacija od značaja

Stručnjaci napominju da su poslovna tajna i informacija od javnog značaja dva potuno različita pravna instituta. Jedino zajedničko je to što se u oba slučaja radi o informaciji.

„Suština poslovne tajne je zaštita informacije koja ima komercijalni značaj i vrednost na tržištu pa njen držalac,  primera radi neka kompanija, ima iz tog razloga interes da je zaštiti. Informacija od javnog značaja je informacija kojom raspolaže organ javne vlasti, a koja je u vezi sa njegovim radom, na primer opštinska uprava, i odnosi se na sve ono o čemu javnost ima opravdani interes da zna. Ideja informacije od javnog značaja je potreba da ona bude dostupna svima u demokratskom društvu kako bi se kontrolisao rad organa javne vlasti. Dakle, dostupnost informacije od javnog značaja ne treba da se štiti, što je i suštinska razlika između ova dva instituta“, objašnjava Cvjetićanin

U Zakonu je navedeno da se neće smatrati nezakonitim kada je poslovna tajna pribavljena nezavisnim otkrićem ili stvaranjem, ili posmatranjem, proučavanjem, rastavljanjem ili testiranjem proizvoda ili predmeta koji je dostupan javnosti. Takođe, neće se smatrati nezakonitim pribavljanje poslovne tajne otkrivanje poslovne tajne od strane novinara u cilju obaveštavanja javnosti  o pitanjima koja su od javnog značaja, kao ni otkrivanje poslovne tajne od strane radnika njihovim predstavnicima u okviru zakonitog vršenja funkcije predstavnika, pod uslovom da je otkrivanje poslovne tajne bilo neophodno za zakonito vršenje funkcije predstavnika.